Intervju: Trendovi budućnosti

0

Razgovarao: Zoran Kovačević

Diplomirani inženjer elektrotehnike Vlada Marjanović je senior director u kompaniji Cisco Systems (Cisko Sistems) zadužen za prodajne strategije i planiranje. U kompaniji koja slovi za svetskog lidera kada su u pitanju računarske mreže i mrežna rešenja radi već osam godina, tokom kojih je od pozicije inženjera, preko pozicija direktora informatike, pa marketinga, stigao do današnje. Odgovoran je za kompletno poslovanje Enterprise Business Council, grupe koja radi sa velikim preduzećima koja predstavljaju preko 45% poslovanja kompanije Cisco. Kroz organizacije Cisco Sales, Marketing, Business Development, Customer Advocacy i Engineering postavlja programe i strateške inicijative uključujući Enterprise Cisco 3.0, inicijativu koja bi trebalo da kreira novu generaciju globalnog korisničkog iskustva. Buduće trendove u poslovanju približava čitaocima GM-a kroz priču o transformaciji koja se dešava u modernoj komunikaciji u preduzećima kroz osposobljene korisnike, uvek dostupne informacije i brisanje tradicionalnih granica. Živi u San Hozeu, gde je i sedište kompanije.

Kako se iz Han Hozea gleda na ovaj deo sveta u poslovnom i tehnološkom smislu?

Što se tehnologije tiče, većina tehnologija koje se danas razvijaju rade se po, kako ja to zovem, „principu Majkrosofta“ – napraviti nešto što ne morate ni na koji način da modifikujete, a možete da prodate svakom, u celom svetu. Znači, jednom ulaganje, a maksimalna zarada. Celokupna tehnološka industrija se pomerila na ovaj princip, bilo da je u pitanju proizvod, bilo servis. Poslednjih desetak godina postoji jasno izražena tendencija da se moderne tehnologije prvo stvore za obične potrošače, a onda za kompanije. Zašto? Zato što obični ljudi više tolerišu ako tehnologija ne funkcioniše perfektno, a i običnih ljudi ima mnogo više nego kompanija. Tako da se većina inovacija dešava na nivou usluge za obične potrošače. To na neki način daje mogućnost kompanijama da razviju tehnologiju prema potrošačima pre nego što je prebace na kompanije. Naravno, kada pređu u kompanije ostvaruju veliki profit. Tehnologija je univerzalna i ne poznaje granice, ni državne, ni kulturne, ni ekonomske… sve dok ne dođe do jezičke razlike. To je jedina vrsta prilagođenja.

Što se samog tržišta tiče, svaka zarada je važna, ali moramo biti realni – mada je svet postao globalan u smislu komunikacije i biznisa, grupa G8 postoji. Tako da svako iz Silikonske doline kada proizvodi novu tehnologiju i gleda da zaradi, gleda da to uradi u velikim državama sveta, gde jedno rešenje daje pristup tržištu koje ne biste mogli da skupite od ostalih sto/sto pedeset država. Samo petnaest država donosi 82 posto zarade od prodaje naših proizvoda i 92 posto zarade od prodaje servisa.

Gledano iz Srbije, to ne treba da znači da je ona manje važna; to znači da postoji mogućnost da srpske kompanije ovde gde su budu kompetitivne čak i kompanijama u Silikonskoj dolini. Krajem devedesetih Silikonska dolina je uvezla veliki broj inženjera iz Indije i Kine rešavajući na taj način problem nedostatka inženjera u vlastitom okruženju. Ali taj model je prevaziđen. Ne možete dovesti sve inženjere sveta da žive u Silikonskoj dolini – zagušićete saobraćaj, upropastiti kvalitet života… Danas, većina start up kompanija u Silikonskoj dolini gleda da na određeni način autsorsuje inženjering. One se bave biznisom i organizacijom projekata, a nastoje da to rade neke druge kompanije. Zašto? Zato što je stvaranje kompanije i investiranje u ljude koliko dobro toliko je i veliki rizik. Ako zaposlite mnogo ljudi a ne ostvarite zaradu, morate da ih otpuštate, a to uvek ima negativne posledice i na one koji odlaze i na one koji ostaju. Ovako balansirate biznis i uzimate drugu kompaniju da vam to uradi, a to nije druga kompanija u Silikonskoj dolini. Ja znam puno kompanija, uključujući i male kompanije u Srbiji, koje rade ili jedan deo razvoja ili veći deo razvoja za vrhunske start-upe u Silikonskoj dolini. To je trend budućnosti koji je na neki način Cisko omogućio. Pristupom mrežama demokratizuje se pristup informacijama i pristup radu. Vi kao mala kompanija u Srbiji nemate više pristup samo srpskom već i svetskom tržištu. Ako ste kompanija koja se bavi razvojem, informatikom i telekomunikacijama vaše tržište je u principu svetsko. To ima svoje prednosti i mane. Prednost je ako spadate u pet posto najsposobnijih stručnjaka ili najsposobnijih kompanija – vama je tržište svetsko, živite u svojoj zemlji, u svom gradu, ali ostvarujete svetsku dobit, po svetskim cenama rada. Ali to podrazumeva konstantno učenje i konstantnu svetsku utakmicu.

Novi koncept Silikonske doline je koncept gde je u ovoj industriji koncentrisan visok kapital, kao što se finansijski kapital nalazi skoncentrisan u Londonu i Njujorku, a finansije se obavljaju svuda u svetu. Takva vrsta poslovanja zahteva novi menadžment, nova razmišljanja i novu strategiju. Vi sa jedne strane nemate sigurnost vašeg tržišta, vaše industrije, ali s druge strane ceo svet vam je otvoren.

Tekst u celosti možete pročitati ovde

 

Share.

About Author

Comments are closed.