O promeni i čemu služe radionice

0

Piše: Vladimir Majstorović

Počeću sa dva problema koja su naizgled kontradiktorna, a odnose se na naš svakodnevni život. Prvi je Platonov problem “Kako je moguće da ljudska bića, čija je veza sa svetom toliko kratka i lična i skučena i ograničena, ipak mogu da znaju o svetu toliko mnogo koliko znaju?” Drugi se naziva Orvelov problem “Kako možemo da znamo i razumemo nešto što nam se odvija daleko od očiju, a ne možemo da znamo i razumemo nešto što nam se odigrava pred očima?”

Cilj ovih naših radionica je da svako od nas nakon nje bude malo bolji. Da mu bude malo jasnije šta mu se to dešava pred očima. Da preuzme neki od alata koje će na radionici dobiti i da ga svakodnevno primenjuje u životu, sve dok ne oseti pozitivnu promenu. Očigledno da je promena ta crvena nit koja se će se provlačiti kroz sve naše sastanke, jer sve što mi radimo svodi se na promenu ponašanja. Ta promena ponašanja je moguća, jer je ona suština svakog treninga, ali je neophodno da u tome budemo motivisani i istrajni. Da izdržimo samo 21 dan. A onda već 22. dana ta promena postaje naš primarni način ponašanja.

Podsetiću vas da se promena kod ljudi dešava u sledeća tri slučaja: kada je postojeće stanje toliko bolno da smo prinuđeni da prihvatimo promenu, kada smo nezadovoljni životom koji vodimo, kada su ljudi dovoljno zreli da shvataju da mogu da se promene i da znaju kako to da urade…

Tekst u celosti možete da pročitate u virtuelnom izdanju časopisa.

 

Share.

About Author

Comments are closed.