Poslovni sto docenta dr Đorđa D. Bajeca: Mesto pozitivnih rezova

0

Piše: Snežana Moldovan-Milošević

Od kako je krajem prošle godine došao na mesto generalnog menadžera najveće zdravstvene ustanove u Srbiji, docent dr Đorđe Bajec opredelio se da sprovede tri vrste promena: one korenite – u okviru organizacije poslovanja Kliničkog centra Srbije, inovativne – kada je reč o metodama lečenja, kako bi pacijentima iz Srbije i zemalja u regionu obezbedio što kvalitetniji nivo usluga, i najzad sitne promene – u kancelariji koju je nasledio. Kao vrsni stručnjak u oblasti hirurgije kojom se bavi duže od dve decenije, dr Bajec nije sasvim zamenio operacioni sto onim u kancelariji. I dalje savršeno funkcioniše u operacionoj sali, a ofis koristi kao bazu iz koje se trudi da obezbedi što bolje uslove rada za svoje kolege. Zato njegova kancelarija ne izgleda kao „Zemlja Čuda“, ali svi oni koji dr Bajeca dobro poznaju tvrde da će svojim idejama, upornošću i preduzimljivošću napraviti čudo u najvećem zdravstvenom sistemu u državi.

Rečenica „pazi šta želiš, možda ti se to i ostvari“ u profesionalnom životu docenta dr Đorđa Bajeca pronašla je neprikosnoveno utemeljenje.
„Više od dve decenije radio sam u Urgentnom centru i sve vreme sam pričao ‘eh, kad bih ja došao u Klinički centar Srbije, znao bih šta bih uradio“, kaže prvi čovek KCS za GM. „Sada, kada sam ovde vidim koliko se može uraditi, odnosno koliko se ne može. Neke stvari možda u jednom trenutku ne izgledaju mnogo popularno, sutra će se ispostaviti da su dobre. Ali, te rezove neko mora da napravi!“

Sve se može…

Kad su u pitanju „kozmetički rezovi“ koje je GM KCS-a napravio u svojoj kancelariji, uočljiva su dva: pod prekriven laminatom i veliki TV prijemnik. Sve drugo je ostalo isto, i iako ne izgleda baš reprezentativno u odnosu na kancelarije drugih menadžera u srpskom zdravstvu, uredno je i funkcionalno.
„Kada sam došao u ovu kancelariju, sve je bilo nekako tmurno i nedostajao je TV. Smatram da ga treba imati zbog vesti, jer se dešavanja smenjuju filmskom brzinom i čovek mora da bude u toku. Dok sam izašao da se pozdravim sa nekim, rekavši ranije da ovde nedostaje TV, pogledao sam i video da je TV stigao. To znači da se ovde sve može uraditi ako se hoće, počev od TV-a pa do skenera, ali je neophodno da neko hoće“, kategoričan je naš sagovornik.

Svet hirurgije

U kancelariji prvog čoveka KCS-a sve je u znaku hirurgije. Uredno složene knjige i stručni radovi iz ove oblasti locirane su u ormaru levo od poslovnog stola.
Na stočiću u prijemnom delu kancelarije stoji nov udžbenik jednostavnog naslova – „Hirurgija“.
„To je nov udžbenik koji je godinama radio profesor Maksimović, a koji je bio šef katedre Hirurgije na Medicinskom fakultetu“, objašnjava naš domaćin. „Profesor Maksimović je okupio sve autore, a ima ih blizu dve stotine, i napravio kapitalni udžbenik. Studenti su godinama učili malo iz jednih knjiga, malo iz drugih, a najviše se učilo iz nekih koje je još moj otac prevodio osamdesetih godina. To su zaista kapitalna dela, ali su na nekim mestima i prevaziđena. Onda je moralo da se napravi nešto odakle će naši studenti učiti hirurgiju, jer se u ovoj oblasti stalno nešto menja. Primera radi, laparoskopija je nekada bila čudo a danas je postala rutina, i kompletna hirurgija se sve više kreće u tom pravcu. Ranije je bilo – što veći rez, to veći hirurg, a danas važi pravilo – što manji rez, to veći hirurg.“

Na ormariću u kojem stoje stručni radovi i knjige iz oblasti hirurgije posebno mesto zauzima maketa ljudskog tela. Datira odavno, i kako kaže prvi čovek KCS, izuzetno je praktična, jer prikazuje kompletnu anatomiju, do najsitnijih detalja.
Na zidu su slike trojice velikana „kraljice medicine“: otac i brat domaćina kancelarije, koji su postigli velike uspehe u oblasti hirurgije, kao i profesor Karadžić koji je predavao dr Bajecu. Na poslovnom stolu značajno mesto zauzima fotografija dvojice najmlađih Bajeca – Dušana i Andreja.
Ipak, jedna slika, na kalendaru iz 2007. godine, privlači pažnju svakog posetioca. Na njoj su predsednik Srbije Boris Tadić i nepoznati momak.
„Sliku sam dobio od žene koja me je čuvala kada sam bio dete. Njen sin se zaposlio u Ujedinjenim nacijama, i kada je predsednik Tadić otišao u UN, njih dvojica su se slikali zajedno“, otkriva naš sagovornik.

Tekst u celosti možete pročitato ovde

Share.

About Author

Comments are closed.