Policijski menadžment: Mere valjanosti policijskog menadžmenta u suzbijanju kriminaliteta

0

Piše: prof. dr Momčilo Talijan

Uspeh policije, pa i čitavog društvenog reagovanja protiv kriminaliteta, zavisi od pravog i profesionalnog upravljanja policijom, odnosno od policijskog menadžmenta. Do saznanja o validnosti ovog menadžmenta dolazi se putem iznalaženja odgovora na pitanja: da li policijski menadžment, ispoljavanjem i ostvarivanjem svoje suštine i sadržine, organizuje i obezbeđuje da se suzbijanjem kriminaliteta od strane policije ispunjava cilj obavljanja policijskih poslova; da li je kvalitet odluka policijskog menadžmenta takav da se njima postiže efektivnost i efikasnost policije u suzbijanju kriminaliteta; da li su odluke policijskog menadžmenta učinile da policija zakonito suzbija kriminalitet; da li je ostvarena harmonizacija u postupanju policije i drugih državnih organa zaduženih za reakciju protiv kriminaliteta i da li su partnerskim radom policije sa drugim subjektima državne, poslovne i civilne bezbednosti ostvareni sinergetski efekti u suzbijanju kriminaliteta.

Da bi se sagledala uspešnost policijskog menadžmenta u suzbijanju kriminaliteta primenom napred navedenih merila, neophodno je da se spozna značaj i sadržaj svakog od njih ponaosob.

Ispunjenje cilja obavljanja policijskih poslova

Kada se sagledava da li policijski menadžment organizuje i obezbeđuje da se suzbijanjem kriminaliteta od strane policije ispunjava cilj obavljanja policijskih poslova, onda se prevashodno vrednuju postignuće istovremenog ostvarivanja i bezbednosti države i bezbednosti njenih građana, kao i obezbeđeni standard bezbednosti za ostvarivanje Ustavom i zakonom utvrđenih drugih prava građana.

Do ispunjenja cilja obavljanja policijskih poslova neće doći spontanim i neorganizovanim delovanjem policije, već usmeravanjem od strane policijskog menadžmenta, što potencira obavezu i odgovornost svakog rukovodioca u policiji da prilikom obavljanja svih policijskih poslova, pa tako i obavljanja policijskih poslova na suzbijanju kriminaliteta, organizuje i obezbedi da obe vrednosti budu zaista i to istovremeno bezbedne.

Navedeno se podvlači jer se radi o ostvarivanju suštine ne dve već jedne  nedeljive policijske funkcije koja ima smisla samo ako se ostvaruje kao jedinstvena.  Za ostvarivanje jedinstvene policijske funkcije pored kvaliteta policijskog menadžmenta naročit uticaj imaju društvene prilike. Tako u situacijama  kada postoji sukob društvenih interesa i interesa nosilaca vlasti, ova funkcija može da se izvrgne u svoju suprotnost, jer ovaj sukob neprekidno “vuče” organe policije da stanu na stranu jednih ili drugih interesa ili pak da ih podržavaju – da propagiraju ili, još gore, da zato što pripadaju organima izvršne vlasti, stanu na stranu interesa nosilaca vlasti i tako doprinesu stvaranju tzv.“policijske države”.

Da bi se ova opasnost i mogućnost deformacije policije izbegla, ona mora istovremeno biti i zaštitnik određenih interesa društvene zajednice i zaštitnik javnog poretka. To je osnova društvene vrednosti na kojoj se zasniva i kojom se meri valjanost organizacije i uspešnost funkcionisanja policije, ka čemu je usmerava policijski menadžment.

U prvom redu, ona mora istovremeno obezbediti ostvarivanje i samobitnosti države i prava čoveka u toj državi. Ostvarivanje najviših društvenih vrednosti bezbednosti, odnosno zaštite javnog reda i poretka, kada je uloga policije u pitanju, naziva se “temporalno jedinstvo samobitnosti države i prava čoveka u njoj”.

Obezbeđenje ostvarivanja ustavom  i zakonom utvrđenih drugih prava građana odnosi se, pre svega, na ona prava kojima se čoveku i građaninu obezbeđuje privatna ličnost (tzv. lična prava) i učešće u javnom životu države (tzv. politička prava), kao i posebna prava nacionalnih manjina. U širem smislu posmatrano, funkcionisanjem unutrašnjih poslova štiti se javni poredak, to jest, omogućava se normalno odvijanje ekonomskog, političkog, kulturnog, odnosno društvenog života uopšte, čime se, posredno, obezbeđuje uživanje ekonomskih i socijalnih prava građana zajemčenih Ustavom.

Postizanje efektivnosti i efikasnosti

Postizanje efektivnosti i efikasnosti policije u suzbijanju kriminaliteta u stvari znači da ona, u okviru prostora svoje nadležnosti, radi prave stvari na pravi način.

Pod efektivnošću u teoriji i praksi menadžmenta se smatraju oni proizvodi i usluge koji zadovoljavaju potrebe klijenata i kratkoročno (sadašnje, aktuelne potrebe) i dugoročno (potrebe u budućnosti). Kada su u pitanju bezbednosne potrebe države, onda se valjanost policije, pa time i policijskog menadžmenta, meri  učešćem i konkretnim doprinosom policije u očuvanju suvereniteta, nezavisnosti i teritorijalne celokupnosti države. U toj funkciji je izgradnja adekvatne organizacione i funkcionalne osposobljenosti i spremnosti policijskih snaga za uspešno reagovanje protiv savremenih bezbednosnih izazova, rizika i pretnji. Konkretno, obim i kvalitet obavljenih policijskih poslova na suzbijanju kriminaliteta, a u prvom redu organizovanog, korupcije, zatim u suprotstavljanju i borbi protiv terorizma i svih drugih oblika kriminala i drugih pojava kojima se ugrožava samobitnost države, kazuje da li policijski menadžment kvalitetom svojih odluka obezbeđuje ispoljavanje efektivnosti policije.

Kada su u pitanju bezbednosne potrebe građana, valjanost policije, pa time i policijskog menadžmenta, iskazuje se dostignutim standardom u zaštiti života, lične i imovinske sigurnosti građana, te bezbednim uslovima – ambijentom za ostvarivanje njihovih prava i sloboda, putem učešća policije u otklanjanju uslova i uzroka kriminala, te sprečavanjem i otkrivanjem krivičnih dela i pronalaženjem i hvatanjem njihovih učinilaca, održavanjem javnog reda i mira i obavljanjem drugih policijskih poslova.

Zajedno sa postizanjem efektivnosti, efikasnost  policije u suzbijanju kriminaliteta predstavlja značajno merilo uspešnosti policijskog menadžmenta. Ovo merilo naglašava da do ostvarenja cilja ne treba doći na pasivan ili bilo koji neprikladan način, i po bilo koju cenu. Naprotiv, težnja je da se sa što manje snaga i sredstava ostvari cilj, te da to bude na propisan i zakonit način i u okvirima društvenih zahteva i očekivanja. Rečju, na pravi efikasan način.

Pretpostavke efikasnosti u ovom slučaju su organizaciono (i funkcionalno), akciono, kadrovsko i finansijsko jedinstvo organa policije, zatim racionalnost, mobilnost, elastičnost i ofanzivnost njihovog delovanja.

Pri vrednovanju policijskog menadžmenta u suzbijanju kriminaliteta zavisno od nivoa uspostavljenog organizacionog (i funkcionalnog) jedinstva, polazi se od osnovnih postulata da je bezbednost nedeljiva, da oni koji ugrožavaju bezbednost ne poznaju administrativne i druge granice, te da svim građanima treba obezbediti isti standard lične i imovinske sigurnosti, kao i uslove za ostvarivanje njihovih sloboda, prava i pravnih interesa. Organizaciji policije nisu naročito imanentni koncepti organizacije u oblicima decentralizacije, posebno u zemljama izloženim permanentnim i snažnim ugrožavanjima bezbednosti i u kojima su prisutni procesi raslojavanja po raznim osnovama (socijalnim, nacionalnim, etničkim, stranačkim i drugim).

Doduše, iskustva organizacije policije u svetu govore da organizaciono jedinstvo ne podrazumeva uvek postojanje jednog jedinog organa za obavljanje policijskih funkcija, već formiranje više organa po resornom principu ili pak obavljanje određenih policijskih funkcija u okviru vojnih i drugih organa države (pravosuđa, na primer). U svetu egzistiraju i modeli organizacije policije gde je izvršena decentralizacija funkcija formiranjem mreže područnih organa ili organizacionih jedinica, poveravanjem ili prenošenjem poslova policije na organe lokalne samouprave. Sve ovo je uslovljeno ustavnim uređenjem, a u velikoj meri i  tradicijama u organizaciji funkcionisanja policije, te izvorima, oblicima i nosiocima ugrožavanja bezbednosti, tj. unutrašnjim razlozima i prilikama.

Tekst u celosti možete pročitati ovde

 

Share.

About Author

Comments are closed.