Korporativna kultura: Otkazi (ni)su OK

0

Piše: Irena Bulat

Nema češće i gnusnije kompanijske laži od izlizanog „naši ljudi su naša najveća vrednost“ u mnoštvima vizija, misija i inih – ija koje se uramljene koče po zidovima sala za sastanke svih pravovernih organizacija. Gnusna, jer je tako napisana najčešće prazna, jer dobro zvuči, jer tako kažu da jeste, česta jer autori očigledno čitaju iste knjige o menadžmentu. Ovu laž čini strašnom upravo činjenica njene vrhunske istinitost, koju nažalost vrlo malo kompanija zaista shvata. Po pravilu kompanije koje stvarno misle da su „naši ljudi naša najveća vrednost“ to ne pišu po zidovima i company profile i u toj meri su manje primetne. No naiđete li na takvu osetićete i znaćete. Ostanite.

Možda ono što najjasnije i najočiglednije prikazuje vrednosti i kvalitet manadžera i same kompanije su odluke o početku i kraju svake karijere, svakog zaposlenog. Odluke o tome koga zapošljavamo i kako ga uvodimo u posao/organizaciju, kao i odluka ko eventualno zaslužuje otkaz umnogome definišu pojedninačnog menadžera kao i sistem vrednosti koje neguje kompanija. Upravo ove odluke oblikuju kompaniju, jer prve prave njen sadržaj, a potonje nose najsnažniju poruku o onome što je konačna mera vrednosti naše kompanije.

To kako novozaposleni ulaze kroz naša vrata, kako ulaze u novi svet, predstavlja zalog za budućnosti svake kompanije, a način kako vode ovaj proces je mera uspešnosti svakog menadžera. Vidi li se igde jasnije lice naše organizacije, kakva jeste i kakva želi biti, no u licima novozaposlenih koje smo izabrati da budu novi mi, isti mi. Verovatno ne, ali postoji situacija, odluka u kojoj se još bolje, na ogoljen i konkretan način, vidi ono što je vrhunsko merilo uspeha i kvaliteta jedne kompanije, a to su kompanijske vrednosti. Kako organizacije i njeni menadžeri i na koji način daju otkaze je upravo to – kakvi jesmo i kakvi želimo da budemo. Iako me „vuku“ odluke o početku, o otvaranju vrata, ima li aktuelnije teme u ovu vruću jesen, u ovih poslednjih deset, petnest godina do otkaza. Bolno aktuelni u sredini koja skoro pola veka nije znala za praktičnu primenu ovog čina, a nakon toga surovo i sirovo naviknuta na isti u velikim brojkama.  Zato – zašto i kako dajemo otkaze?

Tekst u celosti možete pročitati ovde

Share.

About Author

Comments are closed.