Piše: Boris Vukić, Adizes SEE
Nisu deca osnivača, preduzetnika jedina kojamogu da pođu „očevim stazama“, štaviše jedna su od mnogih. Mnoga deca lekara, glumaca, slikara, advokata, raznoraznih zanatlija … biraju iste životne pozive koje su izabrali njihovi roditelji. Ali njihova priprema je jednostavnija i drugačija, jer svi oni gledaju šta njihovi roditelji rade i znaju šta im je činiti u budućnosti.
Deca slikara vide oca u ateljeu kako stvara i kako se kočoperi na izložbama, deca lekara slušaju odmalena latinske izraze i pođu sa majkom na kongrese, deca glumaca iz mraka posmatraju život na „scenama koje život znače“.
Predstave u kojima su osnivači glavni likovi nisu iste kao predstave u kojima će njihova deca, ako požele, biti glavni likovi i njihove uloge se razlikuju. Deca osnivača koji krenu „očevim stazama“ koračaće drugim putem, koji nije preduzetnički već menadžerski…
Tekst u celosti možete pročitati u virtuelnom izdanju časopisa.
