Reportaža: Na obroncima neba

0

Piše: Goran Kastratović

Tamo gde se susreću večnost i ovozemaljsko, gde se vreme meri zvonima koja na svaka tri sata podsećaju gde nam je uvir i zašto postojimo na zemlji, u vrletima planine Rile, negde između neba i zemlje, na nadmorskoj visini od 1147 metara, ugnezdio se Rilski manastir, najveći i najznačajniji manastir Bugarske, drevno zdanje koje posećuju hiljade poklonika iz vascelog pravoslavnog sveta…

Prema nekim svedočenjima, manastir je osnovao u 10. veku monah Jovan, kasnije Sveti Jovan Rilski, koji se podvizavao u pećini nedaleko od današnjeg manastirskog kompleksa, ne sluteći da u njegove temelje ugrađuje budućnost najveće svetinje ovog dela Balkana.

Iskonski šum reke Rile pratio je narastanje manastirskog kompleksa, jačanje njegove moći i uticaja, sve do pada pod vlast Otomanske imperije, koja je ove krajeve pokorila krajem 14. i početkom 15. veka. Monaški život je u to vreme potpuno zamro, a manastir je više puta paljen i uništavan. Krajem 15. veka počinje sveopšta obnova i renesansa monaškog i ukupnog društvenog života,
a tokom 16. i 17. veka jačaju manastirske veze sa Srbijom, Rumunijom i Grčkom, posebno sa slovenskim pravoslavnim manastirima na Svetoj Gori.

Tokom vekova trajanja, manastir je dobijao svesrdnu pomoć bugarskih careva i stranih velmoža, što je svedočilo o njegovoj moći i uticaju u nama susednoj zemlji. To ilustruju i bogati darovi cara Ivana Šišmana iz 1378. godine koji su sačuvani do danas.

Manastir je  bio i simbol bugarskog nacionalnog preporoda oko koga su se okretala sva društvena zbivanja ugrađena u temelj današnje Bugarske.

Sadašnji izgled manastir je stekao u 19. veku. U središtu manastirskog kompleksa, koji u obliku nepravilnog četvorougla okružuju zidovi visoki 24 metra, nalazi se crkva posvećena Presvetoj Bogorodici,  građena od 1834. do 1837. godine, u kojoj se čuvaju mošti Svetog Jovana Rilskog, jednog od najvećih svetitelja pravoslavlja. Nakon turske invazije na ove prostore mošti su prenete u tadašnju bugarsku prestonicu Trnovo, odakle su vraćene u manastir krajem 15. veka. Crkvu je sagradio majstor Pavel Ivanović, a zamišljena je kao petobrodno zdanje sa tri oltarske niše. Uz svu impresivnost građevine, posebnu “svetlost”  crkvi daju prelepe freske,  na kojima su godinama radili najveći majstori tadašnje Bugarske. Na freskama se može videti i lik  Sv. Jovana Rilskog.

Kamenom popločanim manastirskim dvorištem dominira moćni Pirg kesara Hrelje, podignut 1335. godine. Njegov ktitor bio je vlastelin kralja Stefana Dečanskog i njegovog sina cara Dušana. Posle bitke na Velbuždu, Rilski manastir ulazi u sastav srpske države. Kesar Hrelja umro je u ovom manastiru kao monah Hariton.
Konstrukcija manastiskog rezidencijalnog dela odvijala se u nekoliko faza. Severno krilo sagrađeno je 1816. , istočno 1817. a dve godine kasnije i zapadno. Godine 1833. veliki požar uništio je deo manastira, ali su se ubrzo bratstvo manastira, majstori i mnogi hrišćani podigli da ga ponovo izgrade i dali mu današnji izgled. Trospratne i četvorospratne rezidencijalne zgrade u kojima se nalazi 300 manastirskih kelija, sa prelepim lukovima koji ih okružuju, kao da stoje na večnoj straži Svetom Jovanu Rilskom, monahu i podvižniku koji je poznavao tajne života i smrti…

Tokom vekova, rilski monasi su brižno čuvali i obogaćivali manastirsku riznicu. U njoj su 16 hiljada rukopisa, bogata istorijska zbirka sa 35 hiljada eksponata, mnoštvo ikona, dela primenjene umetnosti i predmeta za bogoslužbenu i svakodnevnu upotrebu. Godine 1976. Rilski manastir je, kao neprocenjivo kulturno blago, stavljen pod zaštitu države, a 1983. svrstan je u UNESCO-ovu listu svetskog kulturnog i istorijskog nasleđa.

Manastir je udaljen 117 kilometara od bugarske prestonice, odnosno nešto više od dva sata vožnje autobusom. Nekoliko kilometara pre manastira, u Nacionalnom parku Rila, nalazi se kompleks bungalova u kojima smo boravili pred nedeljnu liturgiju, na pokloničkom putovanju koje je sredinom maja upriličio Manastir svetog arhistratiga Gavrila iz Zemuna. Utisci koje smo poneli prava su preporuka za sve koji vole ovu vrstu putovanja da, ukoliko im se ikada ukaže prilika, neizostavno posete jedan od granitnih stubova vascelog pravoslavlja…

Share.

About Author

Comments are closed.